Ministarstvo unutarnjih poslova Unsko-sanskog kantona uputilo je javnosti ozbiljno upozorenje ( https://vladausk.ba/v4/novost/lazne-vijesti/7605 ) – dezinformacije su u porastu, društvene mreže i portali ih šire, a država će reagovati. Saopćenje sadrži elemente pravne prijetnje: sankcije, postupci, identifikacija, odgovornost. U formalnom smislu, poruka je očekivana i – barem djelimično – opravdana. Ali, suštinsko pitanje je: da li se stvarno štiti javni interes – ili se štiti vlast?
U vremenu duboke institucionalne krize, hroničnog nepovjerenja u političke elite i sve snažnijeg oslanjanja građana na alternativne izvore informacija, borba protiv dezinformacija je neizbježna. Ali nije dovoljno reći da je borba nužna – bitno je kako se vodi. A još bitnije: protiv koga se vodi.
Poseban akcenat mora se staviti na Facebook, mrežu koja je dominantna u Unsko-sanskom kantonu, ali i cijeloj BiH. Upravo ova platforma je posljednjih godina postala glavna pozornica za targetirane kampanje diskreditacije, naručene napade na pojedince, objavljivanje lažnih optužbi, privatnih fotografija i ličnih podataka – sve to bez ikakvog nadzora, uredništva ili zakonske odgovornosti.
Na desetine anonimnih Facebook stranica, često pod lažnim nazivima domoljublja, humanitaraca, borbe protiv korupcije ili „insajderskih informacija“, svakodnevno objavljuju sadržaje koji direktno uništavaju ugled društveno angažiranih građana, aktivista, nositelja pravosudnih funkcijam, policijaca, poštenih i časnih političara, novinara, pa čak i članova njihovih porodica. Objave se plasiraju uz montirane slike, falsifikovane poruke, insinuacije i otvorene prijetnje – a sve to ostaje neregulisano jer su vlasnici stranica nepoznati, a Facebook ne odgovara na prijave iz BiH.
U tim objavama, „neistina“ se ne koristi samo da bi se manipulisalo masama – koristi se da se uništi ljudski život. Uništavaju se porodice, ruši se ugled onih koji ne šute, koji dižu glas protiv kriminala, protiv nepravde. I najtragičnije – takve stranice nerijetko uživaju zaštitu određenih političkih i interesnih krugova koji ih koriste kao oružje protiv neistomišljenika.
Nema sumnje da Unsko-sanski kanton trpi posljedice digitalne anarhije. Statusi bez izvora, članci bez potpisa, portali bez impressuma – sve to stvara konfuziju, širi paniku, podgrijava teorije zavjere i urušava osnovne norme društvenog dijaloga. Zbog toga je poruka MUP-a da će dezinformatori ubuduće odgovarati – legitimna institucionalna reakcija.
Ali postoji i druga strana istine – ona koja se ne izgovara. U društvu u kojem institucije ne odgovaraju na novinarske upite, a informacije selektivno dostupne samo “podobnima”, laž cvjeta jer je istina zatrpana šutnjom, strahom ili korupcijom.
A kada se na sve to doda zloupotreba Facebook stranica za organizirano blaćenje ljudi, postaje jasno da je najveći izvor dezinformacija često povezan s političkom moći – a ne s običnim građanima.
U osnovi demokratske kulture stoji ideja da vlast mora biti izložena javnom nadzoru. To uključuje i neprijatna pitanja, sumnje u motive, pa i pretpostavke koje se kasnije pokažu netačnima – sve dok su izrečene bez zle namjere i s osnovom u javnom interesu.
Ako građanin pita „ko je dobio posao bez konkursa“, to nije dezinformacija – to je građanska dužnost.
Ako novinar napiše tekst koji razotkriva sistemsku korupciju, čak i ako institucije to (ne)demantuju – to nije kleveta, već istraživačko novinarstvo. Ali ako država koristi općenite prijetnje kaznama da bi obeshrabrila svaki pokušaj preispitivanja, onda više ne govorimo o borbi protiv laži – već o borbi protiv slobode.
Ako MUP Unsko-sanskog kantona zaista želi stati u kraj dezinformacijama, prvi i najhitniji zadatak jeste identifikacija vlasnika i administratora Facebook stranica koje organizirano i kontinuirano targetiraju pojedince i porodice u Kantonu. Naročito onih koje su poznate po povezanošću s određenim političkim ili interesnim grupama.
Građani imaju pravo znati ko stoji iza lažnih profila, ko plasira montirane sadržaje, i ko naručuje takve objave. U suprotnom, svaka borba protiv dezinformacija postaje pokrivalo za cenzuru, dok pravi izvori laži ostaju netaknuti – jer im to odgovara.
Sloboda izražavanja nije apsolutna. Ne obuhvata pravo na laž, pozivanje na nasilje, širenje govora mržnje. Ali sloboda izražavanja obuhvata pravo na grešku, pravo na sumnju, pravo na polemiku. Niko ne bi smio biti progonjen zato što je postavio pitanje, izrazio mišljenje ili kritikovao vlast.
U Unsko-sanskom kantonu, mnogi se ne usuđuju pisati otvoreno. Neki su već bili predmet prijava, poziva na „informativne razgovore“ ili suđenja. U takvom ozračju, i ova obavijest MUP-a može se čitati kao signal za autocenzuru, a ne samo kao borba protiv dezinformacija.
Suočeni s ozbiljnim prijetnjama informacijskog haosa, svi – i građani, i mediji, i vlast – moraju djelovati zajedno. Ali ta borba mora imati fer pravila:
- Mediji moraju poštovati etiku, provjeravati informacije, nuditi prostor za odgovor.
- Građani moraju biti medijski pismeni, odgovorni u izražavanju, svjesni posljedica govora.
- A vlast mora biti otvorena, dosljedna, spremna da odgovara i za sopstvene greške.
Ne može vlast tražiti da građani vjeruju institucijama – a istovremeno im uskraćivati informacije. Ne može MUP govoriti o lažnim vijestima – a sam ne odgovarati na medijske upite. Ne može se šutjeti o botovima i stranicama koje blate, a kažnjavati one koji postavljaju legitimna pitanja.
Borba protiv laži počinje istinom. A istina mora krenuti od onih koji imaju najviše moći.
Boriti se protiv lažnih vijesti – da. Ali ne zaboravimo da najveće laži često dolaze iz anonimnih Facebook stranica koje funkcionišu kao produžena ruka moći. Ako Unsko-sanski kanton zaista želi stati u kraj dezinformacijama, neka počne time što će javnosti dati – istinu. Jasnu, potpunu, dokumentovanu i dostupnu svima. Sloboda izražavanja nije pravo da se laže, ali ni borba protiv laži ne smije postati pravo da se šuti. Borba protiv dezinformacija je nužna – ali mora biti pravno precizna, demokratski vođena i institucionalno poštena. U tom smislu, poruka MUP-a USK je signal. Ali hoće li to biti signal jačanja zakonitosti – ili početak represivnije ere za digitalni prostor u Kantonu – ovisi o tome koliko će vlasti poštovati pravnu državu, slobodne medije i kritičku javnost. Tada će borba imati smisla. I tada će se znati: istina se ne boji svjetla.
---- odraz.info Hosted in Free Speech Web Hosting in Switzerland - Freedom of Speech Safe Harbor ----
