Kada političari dobiju prijetnje opasne po život, očekivano je da se oglase, zatraže zaštitu institucija i javno osude nasilje. No, kada to ne urade – ostaje niz ozbiljnih pitanja. Upravo se to dešava u slučaju zastupnice u Skupštini Unsko-sanskog kantona Fatke Kulenović i ministra unutrašnjih poslova USK Adnana Habibije, oboje iz SDP-a USK, kojima su prijetnje uputio Amir Kozlica, bivši član NES BiH Bihać, a ranije i član SDP Bihaća.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da, iako se radi o prijetnjama opasnim po život, ni Kulenović ni Habibija se nisu javno oglasili, a izostaje i potvrda da su podnijeli krivične prijave protiv Kozlice. Istovremeno, vrh SDP BiH također šuti, iako su njihovi članovi direktno ugroženi.
PRIJETNJE NAVODNO PRIJAVLJENE POLICIJI, ALI NE I TUŽILAŠTVU: KO (NE) REAGUJE?
Prema nezvaničnim, ali pouzdanim informacijama iz samog vrha MUP-a USK, prijetnje koje je uputio Amir Kozlica su zvanično prijavljene policiji, te je, prema tvrdnjama iz policijskih krugova, Kantonalno tužilaštvo USK o svemu obaviješteno u skladu s redovnom procedurom.
Međutim, iz Kantonalnog tužilaštva USK nezvanično saznajemo da ova institucija nije zaprimila nikakvu formalnu krivičnu prijavu niti je, zaključno s današnjim danom, formiran predmet u vezi s ovim slučajem. Ovaj nesklad između onoga što se dešava unutar policije i stanja u tužilaštvu otvara ozbiljna pitanja o koordinaciji nadležnih institucija, ali i sumnju da postoji određeni politički pritisak koji potencijalno sputava dalje institucionalno djelovanje.
Prema istim izvorima, u okviru policijske prijave dostupan je i audio snimak koji jasno dokumentuje sadržaj prijetnji oppasnih po život. No, unatoč svemu, nema javne reakcije onih kojima su prijetnje direktno upućene. Nema riječi osude, javne izjave, niti zahtjeva za institucionalnom zaštitom. Ta tišina – zabrinjava.
DA LI SU U STRAHU – ILI POD POLITIČKOM UCJENOM?
Ovakvo ponašanje ne može se objasniti jednostavno “mirnim tonom” ili “političkom uzdržanošću”. Radi se o ozbiljnim prijetnjama, uperenim protiv života dvoje javnih zvaničnika. Ako ni oni nemaju povjerenja da će ih sistem zaštititi – kakvu poruku šalju građanima?
Nameću se logična pitanja:
- Da li se Fatka Kulenović i Adnan Habibija plaše prijaviti prijetnje?
- Ili možda ne smiju, jer bi to moglo otvoriti dodatne, za njih neugodne teme?
- Da li Amir Kozlica, kao bivši član SDP Bihaća, posjeduje informacije koje bi mogle kompromitirati njihov politički ili lični integritet?
KOZLICA – POLITIČKI DISIDENT ILI NEKO KO ZNA PREVIŠE?
Važno je podsjetiti da je Amir Kozlica nedavno isključen iz NES BiH, gradska organizacija Bihać, upravo zbog njegovog neprimjerenog ponašanja i prijetnji koje je uputio svojim strančkim kolegama iz NES BiH i političkim zvaničnicima SDP-a USK zastupnici Kulenović i ministru Habibiji. No ono što mnogi zaboravljaju jeste da je Kozlica dugo vremena bio unutar struktura SDP Bihaća i gradski vijećnik Grada Bihaća ispred te stranke i to u vremenu kada su i Kulenović i Habibija bili politički aktivni u lokalnim i kantonalnim organima.
Njihovo političko poznanstvo nije novo – ono je duboko ukorijenjeno u lokalnu partijsko-klijentelističku mrežu, koju Kozlica, po svemu sudeći, vrlo dobro poznaje iznutra. Imao je neposredan uvid u kadrovske, političke i institucionalne procese – uključujući i odnose s ljudima kojima sada prijeti.
To otvara logično pitanje:
Da li Kozlica posjeduje osjetljive informacije koje bi mogle kompromitirati Fatku Kulenović i Adnana Habibiju, a koje se tiču:
- političke korupcije i zloupotrebe funkcije,
- trgovine uticajem i stranačkog nagrađivanja,
- nepotizma i kronizma u zapošljavanju,
- te stranačkog zapošljavanja mimo zakonskih procedura?
U SDP-i Bihaća, ove pojave nisu nepoznanica. Javne institucije i ustanove često služe kao “baza zapošljavanja” za stranačke kadrove, rodbinu, prijatelje i simpatizere. Direktorske i rukovodeće pozicije često se dodjeljuju bez konkursa, dok kompetentni građani ostaju na margini – upravo zbog ovih klijentelističkih odnosa.
Ako je Kozlica, kao bivši akter u tim krugovima, zaista u posjedu informacija koje bi mogle razotkriti ovu mrežu, to bi moglo objasniti zašto izostaje svaka reakcija i sa strane ugroženih.
POLITIČKA ODGOVORNOST ILI ZATAŠKAVANJE?
Ukoliko političari, naročito oni na izvršnim funkcijama, poput ministra unutrašnjih poslova, ne reaguju na prijetnje po vlastiti život, postavlja se pitanje – kakav primjer daju običnim građanima? Ako oni šute, kako očekivati da običan građanin ima hrabrosti da prijavi prijetnje, nasilje ili ucjene?
Njihova šutnja otvara prostor za spekulacije:
- Da li postoji dogovorena tišina?
- Da li se pokušava izbjeći dublja istraga koja bi otvorila osjetljive informacije?
- I da li se politički interesi stavljaju ispred lične i institucionalne sigurnosti?
ŠUTNJA VIŠE NIJE OPCIJA
Prijetnje po život, ma od koga dolazile, moraju biti osuđene, prijavljene i procesuirane. Ako šute oni koji su ih primili, a šute i oni koji bi ih trebali štititi – onda se Unsko-sanski kanton nalazi u ozbiljnoj institucionalnoj i političkoj krizi. Javna je odgovornost izabrabranih zvaničnika Fatke Kulenović i Adnana Habibije da se jasno i nedvosmisleno izjasne o prijetnjama koje su im upućene. Svaka dalja šutnja samo povećava sumnje i otvara prostor za nagađanja o mogućim razlozima koji se kriju iza nje.
---- odraz.info Hosted in Free Speech Web Hosting in Switzerland - Freedom of Speech Safe Harbor ----
