U javnosti Unsko-sanskog kantona (USK) ovih dana ponovo je aktuelizirano ime Šuhreta Fazlića, zastupnika u Skupštini USK i bivšeg gradonačelnika Bihaća. Naime, pojavila se informacija da je Fazlić napustio stranku Narod i pravda (NiP), te se vratio u političku stranku POMAK – koju je i ranije predvodio. Ova informacija izazvala je niz reakcija u političkoj i medijskoj javnosti, budući da se radi o zastupniku čiji politički potezi mogu imati presudnu težinu u aktuelnim pregovorima o formiranju nove parlamentarne većine u ovom kantonu.
Demanti koji je uslijedio nije došao ni iz NiP-a, ni iz POMAK-a – dvije političke opcije koje bi jedine mogle s kredibilitetom razjasniti ovu situaciju. Umjesto toga, navodni demanti se pojavio na javnom servisu USK (RTV USK), i to na način koji više baca sjenku sumnje nego što nudi jasnoću. Umjesto decidiranog odgovora, javnosti je ponuđena nesuvisla izjava bez potpisa, bez zvaničnih stavova, bez potvrde – čime se samo dodatno pojačala konfuzija i otvorila vrata spekulacijama.
Kada se ovaj politički manevar stavi u širi kontekst pokušaja formiranja nove skupštinske većine u Unsko-sanskom kantonu, cijela priča poprima dodatnu težinu. Ako se, kako se spekuliše, Narod i pravda zaista odlučila na rušenje postojeće vlade USK, koju predvodi premijer Nijaz Hušić (SDA), i ulazak u novu parlamentarnu većinu – onda bi bilo politički apsurdno da jedan njihov zastupnik, konkretno Šuhret Fazlić, ostane izvan te većine, odnosno u opoziciji.
Takav potez bi bio suprotan svakoj političkoj logici i ozbiljnosti. U parlamentarnim sistemima, kada politička stranka odluči preuzeti vlast, ona to čini sa punom snagom svojih zastupnika. Ideja da jedan od ključnih članova stranke u tom trenutku odluči „sjesti sa strane“ i biti opozicija sopstvenoj stranci naprosto nije održiva ni politički ni strateški.
Upravo zbog toga mnogi u javnosti postavljaju pitanje: je li riječ o pokušaju zamagljivanja stvarnih političkih dešavanja unutar USK? Da li se u tišini dogovara nova većina u kojoj Fazlić ima posebno rezervisano mjesto, a javnost se namjerno dezinformiše kako bi se minimizirala reakcija političkih protivnika? Ili je riječ o pokušaju političkog trgovanja u kojem se koriste medijski spinovi i nejasne poruke da bi se stvorila prednost u pregovorima?
Ono što je u cijeloj situaciji najočiglednije jeste izostanak transparentnosti, odgovornosti i ozbiljnosti od strane političkih aktera. Građani Unsko-sanskog kantona već godinama trpe posljedice političke nestabilnosti, neefikasnih vlada i stalnih prekompozicija vlasti. U tom kontekstu, i ova epizoda sa Šuhretom Fazlićem djeluje kao još jedan čin u teatru političkog apsurda, koji ne donosi nikakvo olakšanje ni napredak, nego dodatnu nesigurnost i sumnju u iskrenost političkih namjera.
Za očekivati je da će se u narednim danima politička slika u USK dodatno kristalizirati, ali ostaje pitanje: hoće li građani konačno dobiti odgovorne zastupnike i stabilnu vlast, ili će se sve ponovo svesti na dogovore iza zatvorenih vrata i povremene “nespretne” demantije koji nikoga ne uvjeravaju?
