Socijaldemokratija – nekada plemenita ideja koja je u Unsko-sanskom kantonu obećavala pravednije društvo, zaštitu radničkih prava, solidarnost i jednakost – danas je samo mrtvo slovo na papiru. Ono što je trebalo biti pokret otpora protiv nepravde i siromaštva, pretvorilo se u karikaturu pod vodstvom ljudi kojima su lični interesi važniji od bilo kakve društvene misije. U prvom redu ove izdaje ideala nalazi se osoba čije djelovanje više nije moguće ignorisati: Fatka.
Fatka je, zajedno sa svojim privatiziranim ministrima i lojalnim skupštinskim trupama, temeljito i sistemski uništila sve što je socijaldemokratija mogla da znači u praksi. Ono što gledamo danas u Unsko-sanskom kantonu nije politika jednakih šansi, već politika privilegiranih lojalista. Nije borba za prava radnika, već borba za funkcije, tendere, nadzorne odbore i upravne odbore. I nije zaštita budžeta i javnog interesa, već otvorena i beskrupulozna pljačka istog.
Svi pokušaji Fatke da predstavi sebe kao principijelnu zastupnicu porodiljskih naknada, studenskih prava, radničkih prava i socijalne pravde padaju u vodu kada se pogledaju rezultati i pozadina njenog političkog djelovanja. Sve njene “inicijative” i “pitanja” u Skupštini Unsko-sanskog kantona su vješto sročeni akti čija je osnovna funkcija manipulacija javnosti. Njene govore ne treba analizirati po riječima, već po posljedicama.
A posljedice su jasne: njena politika je dovela do sistematske privatizacije institucija vlasti. Ministarstva su postala ispostave Fatkinog privatnog uticaja. Funkcije se dodjeljuju podobnima, ne sposobnima. Javne nabavke postaju tajne igre sa unaprijed poznatim pobjednicima. Upravni odbori, savjeti, komisije – sve su to postale sinekure za rodbinu, prijatelje i političke poslušnike. Umjesto da štiti javni novac, Fatkina mreža ga koristi kao lični bankomat.
Fatkina politička logika je jednostavna: “samo moji, nikako vaši”. Zapošljavanja su postala mehanizam nagrađivanja lojalnosti, a ne rezultat transparentnih konkursa. Imate li “vezu”? Imate posao. Niste lojalni? Nema vas nigdje. S ovim modelom Fatkinog upravljanja, Unsko-sanski kanton je pretvoren u taoca jedne interesne grupe koja doslovno kontroliše pristup javnim dobrima, budžetu i moći.
Jedna od najskandaloznijih ilustracija tog dvostrukog morala jeste slučaj njenog supruga, oftalmologa zaposlenog u Kantonalnoj bolnici Bihać. Iako se Dom zdravlja Bihać raspada, a građani mole Boga da ne završe na njenim ruševinama, njen muž uredno, u tišini, svake godine prima 8.000 KM iz budžeta JU Dom zdravlja Bihać za “fiKtivne oftalmološke usluge”.
– TEKST SE NASTAVLJA ISPOD FAKSIMILA –
Kako je to moguće? Po kojem zakonu? Po kojoj potrebi? Zašto jedna javna ustanova Dom zdravlja Bihać plaća dodatne usluge „stručnjaku“ koji već ima stalni angažman u drugoj javnoj ustanovi Kantonalna bolnica dr. Irfan Ljubijankić Bihać? Odgovor je jasan: zato što se može. Zato što je u ovoj hobotnici nepotizma i moralne degeneracije sve moguće. Jer Fatkina ruka je duboko u korupciji, nepotizmu, sukobu interesa – i za sebe i za svoje.
Zapitajmo se otvoreno: da li iko može navesti jednu jedinu konkretnu stvar koju je Fatka uradila za radnike u proizvodnji? Za žene u trgovini? Za medicinske tehničare? Za mlade koji bježe glavom bez obzira? Naravno da ne može. Jer sve što ona proizvodi su parole, dok se iza kulisa vodi najprljavija igra raspodjele koristi. I sve se to dešava pod etiketom “socijaldemokratije”.
Dok mladi odlaze iz kantona u hiljadama, dok realni sektor vapi za podrškom, dok radnici u zdravstvu, prosvjeti i sigurnosnom sektoru primaju mrvice, privilegirani krug ljudi oko Fatke uživa u punim benefitima kantonalne moći. To nije greška sistema – to jeste sistem koji je ona izgradila.
Kronizam – preferencijalno tretiranje prijatelja i saveznika bez obzira na kvalifikacije – u Unsko-sanskom kantonu nije samo prisutan, on je institucionalizovan. Ključne pozicije u administraciji, školstvu, zdravstvu i javnim preduzećima zauzimaju ljudi koji se ne biraju po kompetenciji, već po bliskosti sa krugom oko Fatke. To nije slučajnost. To je strategija opstanka na vlasti putem kontrole resursa i ljudi.
Tako se formira zatvoreni krug vlasti. Fatke je unutra – uživa privilegije, sigurnost, pristup informacijama, poslovima, projektima i fondovima. Onaj ko je vani – trpi, čeka, moli i gubi nadu.
U cijeloj toj priči, radnici iz realnog sektora – koji stvarno proizvode vrijednost i pune budžet – su potpuno zaboravljeni. Za njih nema zakonskih inicijativa, nema olakšica, nema zaštite. Oni su, za Fatku, samo broj u poreskom obrascu. Njihovi problemi ne završavaju u njenim skupštinskim govorima. Njihova stvarnost ne postoji u njenim političkim planovima. Umjesto da štiti one koji rade, ona štiti one koji su bliski.
Socijaldemokratija je, u Fatkinim rukama, postala alat za lično bogaćenje i političko trgovanje. Nema više govora o jednakosti, solidarnosti, društvenoj odgovornosti. Umjesto toga imamo licemjerje, klijentelizam i beskrupulozno izvlačenje koristi iz sistema.
Budžet Unsko-sanskog kantona već godinama služi za servisiranje Fatkinih privatnih potreba. Od lažnih projekata, do sumnjivih javnih nabavki i fiktivnih ugovora – sve prolazi, sve se toleriše, jer je mreža interesa toliko jaka i razgranata da ju je teško razbiti bez ozbiljnog građanskog otpora. Javne ustanove su uništene – ne zato što nema novca, već zato što novac ide onima kojima ne pripada.
Politički marketing kojim se Fatka svakodnevno služi – pozivajući se na pravdu, jednakost i borbu protiv korupcije – samo je dimna zavjesa. Iza nje se krije najprljavija politička igra koja ima samo jedan cilj: ličnu financijsku korist. Fatka je zakucala posljednji ekser u kovčeg političke ideje za koju su ljudi ginuli, borili se, vjerovali. U njenoj verziji socijaldemokratije, radnik je korisna kulisa, a budžet vreća bez dna. Njena verzija “pravde” počinje i završava u partijskom kadrovsko-finansijskom planiranju.
Krivica nije samo na njoj – već i na svima onima koji joj godinama daju političku moć, glasove, tišinu, lojalnost. Na onima koji klimaju glavom dok njihovi sugrađani pate, a bolesnici čekaju operacije jer je “stručnjak” poslan da zaradi dodatno na tuđoj nesreći. Fatka nije uništila samo socijaldemokratiju – ona je uništila vjeru da politika može služiti čovjeku. A kad se ta vjera izgubi, na red dolazi nešto drugo.
---- odraz.info Hosted in Free Speech Web Hosting in Switzerland - Freedom of Speech Safe Harbor ----
