Nacrt Zakona o prevenciji korupcije u Unsko-sanskom kantonu najavljen je kao veliki reformski iskorak. Ipak, kad se pažljivo analizira njegov sadržaj i uporedi sa važećim Zakonom o prevenciji i suzbijanju korupcije Kantona Sarajevo, jasno je da je riječ o dimnoj zavjesi, a ne stvarnom oruđu u borbi protiv korupcije.
Jedan od najočitijih i najopasnijih propusta ovog nacrta jeste potpuni izostanak instituta suzbijanja korupcije i sukoba interesa. Ti ključni mehanizmi, bez kojih nema ozbiljne antikorupcijske politike, u ovom nacrtu su doslovno izbačeni kao da ne postoje – kao da korupcija i sukob interesa nisu problem Unsko-sanskog kantona, već neka pojava koja se dešava negdje drugdje.
Posebno je indikativno i gotovo uvredljivo što u nazivu Zakona Kantona Sarajevo jasno stoji fraza „suzbijanje korupcije“ kao obaveza i prioritet, dok je u Nacrtu Vlade USK ta fraza namjerno izostavljena. Nije to slučajnost, već perfidna poruka – poruka da će se u USK korupcija samo simulirati, da će se borba protiv nje pretvoriti u farsu, dok prava bitka ostaje mrtvo slovo na papiru.
Za razliku od Kantona Sarajevo, koji je precizno definisao sukob interesa, uspostavio mehanizme prijavljivanja, nadzora, centralni registar i sankcije, ovaj Nacrt u Unsko-sanskom kantonu je prazan papir – bez definicija, procedura, obaveza i ikakvog mehanizma kontrole. Nema registra sukoba interesa, nema zakonske obaveze prijavljivanja, nema sankcija. Ovaj nacrt je pravni štit koji omogućava nastavak korupcije, pravo političko utočište za one koji su do sada vladali kantonom kao svojom privatnom imperijom.
Zašto?
Odgovor je jasan i bolan – regulisanje sukoba interesa i suzbijanje korupcije direktno bi udarilo u srce klijentelističkog sistema koji već decenijama vlada Unsko-sanskim kantonom. Taj sistem živi od:
- višestrukog gomilanja funkcija u rukama podobnih kadrova;
- zapošljavanja rodbine i partijskih poslušnika;
- sklapanja sumnjivih ugovora između javnih institucija i „povezanih“ privatnih firmi;
- prelivanja javnih sredstava u džepove interesno povezanih pojedinaca.
Dok je Kanton Sarajevo uspostavio jasne mehanizme za kontrolu sukoba interesa, Vlada Unsko-sanskog kantona je odlučila da tu temu zaobiđe – jer sukob interesa je ovdje najrašireniji i najmoćniji oblik institucionalizirane korupcije. Ignorisati sukob interesa u zakonu o prevenciji korupcije znači legalizovati sistemsku zloupotrebu javne funkcije. To nije greška, to je politička odluka.
Dok se Vlada Unsko-sanskog kantona hvali digitalizacijom i “modernim antikorupcijskim alatima”, građani bi trebali znati istinu: e-registri koje predviđa Nacrt Zakona su ništa drugo do jeftina politička iluzija – dimna zavjesa iza koje se skriva potpuni izostanak stvarne volje da se obračuna s korupcijom.
Na papiru – sve djeluje transparentno. Registar imovine. Registar zaposlenih. Registar ugovora o djelu. Registar korisnika poticaja. Bravo. A sada pitanje: šta se dešava kada se u tim registrima otkrije nezakonitost, sukob interesa, uhljebljenje, stranačko zapošljavanje?
Ništa. Apsolutno ništa.
Zašto? Zato što ovaj zakon:
- ne propisuje nikakve posljedice za zloupotrebe koje ti registri mogu otkriti;
- ne daje ovlasti Uredu da poduzima konkretne korake;
- ne predviđa smjene, sankcije, disciplinske mjere;
- ne obavezuje institucije da bilo šta promijene, čak ni kada se flagrantno ogole nezakonitosti.
Drugim riječima, građanima se servira priča o “javnosti i transparentnosti”, dok je pravi cilj ovih registara da posluže kao alibi za inertnost, izgovor za političko nečinjenje i imidž za međunarodne donatore i naivne posmatrače. Ovo nije borba protiv korupcije. Ovo je borba da korupcija ostane – zaklonjena iza dobro uređenog Excel fajla. E-registri bez moći su kao kamere bez nadzora, policajci bez zakona, pravosuđe bez presuda.
Ured za borbu protiv korupcije USK, sveden na “čuvanje podataka”, funkcioniše kao računarska stanica, a ne institucija za pravdu. Njegova stvarna funkcija je da ništa ne dira, nikoga ne uznemiri, nikome ne naudi – a sve izgleda moderno i „reformski“. To nije slučajno. To je pažljivo osmišljena šarada. Ako zakonodavna vlast u USK zaista želi borbu protiv korupcije, neka registri budu samo alat. A ne glavni i jedini sadržaj. Jer za sada, to su samo digitalni fikusi u kancelariji sistemske korupcije.
URED ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE USK – NIJEMI POSMATRAČ, A NE ČUVAR JAVNOG INTERESA
Ako je neko u Unsko-sanskom kantonu mislio da će novi Zakon donijeti nezavisnu, snažnu i operativnu instituciju koja će raskrinkavati korupciju – grdno se prevario. Umjesto stvarnog Ureda za borbu protiv korupcije, vlasti USK su nam podvalile karikaturu institucije.
Ono što zakon nudi nije Ured, već administrativni štand za prijem papira.
Ovaj „Ured“:
- nema ovlasti da smijeni nikoga;
- ne odlučuje o sukobu interesa (jer on uopće nije propisan);
- ne izriče sankcije;
- ne ima izvršnu moć;
- ne može ni tražiti ostavku.
Njegova funkcija je da „primi prijavu“, „analizira podatke“ i „eventualno proslijedi dalje“. Ukratko: da gleda – i da šuti. Ured za borbu protiv korupcije u USK je dizajniran da ne dira nikoga – a izgleda kao da radi sve. To je politički kućni ljubimac, a ne pas čuvar. Ukrašen parolama o transparentnosti, a kastriran od svakog oblika stvarne moći.
Za razliku od Kantona Sarajevo, gdje je Ured zakonom ovlašten da pokreće postupke, donosi obavezujuće odluke i smjenjuje javne funkcionere u sukobu interesa, USK je izabrao siguran put: mrtvo slovo na papiru, potpisano u tišini.
Zašto? Jer bi stvarni Ured dotakao one koji zapošljavaju rodbinu. One koji prebacuju budžetski novac firmama svojih kumova. One koji istovremeno sjede u nadzornim odborima, direkcijama i skupštinama – i nikome ne odgovaraju. Upravo te ljude ovaj zakon mora zaobići da bi opstao.
Zato je Ured i zamišljen kao neutralna tačka. Da bude tu – ali da nikad ništa stvarno ne uradi. Da ima kancelariju, ali ne i ovlasti. Da ima šefove, ali ne i hrabrost.
Da bude institucionalni fikus u hodniku kantonalne moći.
Ako ovo nazivate „borbom protiv korupcije“ – onda se korupcija već smije. Jer zna da protiv nje stoji „Ured“ koji samo zapisuje ko joj je još poljubio ruku.
Ured za borbu protiv korupcije – Sarajevo vs. USK
| 🔍 Kriterij | ✅ Kanton Sarajevo | ❌ Unsko-sanski kanton (USK) |
| Postoji poglavlje o sukobu interesa | Da – jasno i detaljno | Ne postoji ni definicija |
| Ured ima ovlasti da donosi odluke | Ima – donosi obavezujuće odluke | Nema – može samo analizirati i informisati |
| Može naložiti ostavku ili smjenu | Da – funkcije se napuštaju na osnovu odluke | Ne – ne postoji zakonski mehanizam za to |
| Javna objava odluka Ureda | Da – sve odluke su javne | Ne – nema obaveze objavljivanja |
| Ima mehanizam sankcionisanja | Da – jasno propisane sankcije | Ne – nema kaznenih odredbi |
| Rješava sukob interesa i nespojivosti | Da – u zakonu detaljno propisano | Ne – tema potpuno ignorisana |
| Institucionalna nezavisnost Ureda | Visok stepen funkcionalne nezavisnosti | Ured podređen politici – bez snage i autonomije |
| E-registri kao alat kontrole | Da, ali kao dodatak represivnim ovlastima | Da, ali kao osnovna i jedina funkcija |
| Može pokrenuti postupak po službenoj dužnosti | Da – po prijavi i po službenoj dužnosti | Djelimično – ograničeno na „provjeru“ prijava |
NEMA SANKCIJA. NEMA KAZNI. NEMA PROMJENA.
Zakon koji ne sadrži kazne nije zakon – to je farsa.
Nacrt Zakona o prevenciji korupcije u Unsko-sanskom kantonu je upravo to: institucionalizirana šutnja prema kriminalu pod maskom modernizacije.
U njemu nema:
- kazni za javne funkcionere koji zloupotrebljavaju položaj,
- mjera protiv onih koji zaposle rodbinu mimo konkursa,
- odgovornosti za one koji sklapaju sumnjive ugovore sa „svojima“,
- sankcija za direktore koji ne prijave imovinu,
- disciplinskih posljedica za flagrantno kršenje javnog interesa.
Ništa. Nula. Muk. Ovo nije propust. Ovo je namjera.
Jer vlastima Unsko-sanskog kantona ne treba zakon koji će stvarno kazniti korupciju. Treba im zakon koji će glumiti borbu, dok stvarni koruptivni aparat nastavlja da jede javni novac, devastira institucije i ponižava građane.
Zato ovaj zakon ne udara nikoga. Ne opominje nikoga. Ne boli nikoga. Jer je pisan da zaštiti, a ne da razotkrije. Jer je pisan da simulira promjenu, a ne da je sprovede.
Pa kome je onda upućen?
Nije građanima – jer ih ne štiti.
Nije kriminalcima – jer ih ne dira.
Nije institucijama – jer ih ne obavezuje.
Ovaj zakon je upućen donorima, međunarodnim posmatračima i javnosti – kao politička maska, kao sredstvo da vlast može reći: „Evo, borimo se protiv korupcije.“ A u stvarnosti, ne mijenja se ništa. To je najopasniji oblik licemjerja. Zakon koji laže.
Ako Unsko-sanski kanton misli ozbiljno, onda mora reći:
- Ko će odgovarati?
- Kako?
- Kada?
- Po kojem osnovu?
Dokle god ta pitanja ostanu bez odgovora, svaki zakon koji ne nosi kaznu je saučesnik u korupciji. A ovaj nacrt upravo to jeste.
UMJESTO ZAKONA PROTIV KORUPCIJE – ZAKON ZA NJENO PRIKRIVANJE?
Ono što nam se servira kao zakon protiv korupcije u Unsko-sanskom kantonu nije ništa drugo do perfidni pravni monstrum napravljen da zaštiti lopove, korumpirane političke parazite i njihove batinaše! To nije zakon koji rješava problem korupcije, nego krvavi plašt koji se baca preko trulih kostura vlasti kako bi se njihovo nečasno i bahato ponašanje učinilo nevidljivim.
Ovaj “zakon” je projekat za prikrivanje kriminala, za zataškavanje zloupotreba i za održavanje sumnjivih tajni u dubokim ladicama. Nije ni čudo što ga guraju rukom i nogom oni koji godinama jedu sa iste koruptivne korpe – jer im ovaj zakon garantuje da mogu nesmetano krasti i varati dok građani tapkaju u mraku bez ikakve pravne zaštite.
Umjesto da donose oštre mjere i efikasne alate za hvatanje i kažnjavanje lopova, naši “legislatori” rade na novom pravnom parazitu koji obesmišljava svaki pokušaj borbe protiv kriminala u politici i javnim institucijama. Njihov cilj nije transparentnost, već mutna magla iza koje će se sakriti njihove sumnjive radnje.
Ako ovaj zakon prođe, svima nam je jasno – Unsko-sanski kanton će postati leglo bezakonja, mjesto gdje će kriminalci i dalje vladati bez straha, a pošteni ljudi će biti žrtve njihovih igara moći i bezobzirne zloupotrebe vlasti. Ovaj “zakon” nije ništa drugo nego izdajnički udar na pravo, istinu i borbu protiv korupcije. Ako se dopusti njegovo donošenje, mi smo svi saučesnici u sistemskom kriminalu i lažnoj pravdi. Ništa što bi uzdrmalo sistem. A to i jeste cilj.
Umjesto da preuzmu hrabar model iz Kantona Sarajeva, Vlada USK (SDA-SDP-NiP-POMAK-DF) je izabrala bezopasni zakon koji neće dotaknuti nijednog direktora, načelnika, savjetnika, poslanika, niti bilo kojeg kadrovika koji krši javni interes.
To nije zakon protiv korupcije. To je zakon protiv promjene.
---- odraz.info Hosted in Free Speech Web Hosting in Switzerland - Freedom of Speech Safe Harbor ----
