Dana 12. juna 2025. godine, povodom obilježavanja Dana policije Unsko-sanskog kantona, u Sanskom Mostu održana je javna manifestacija na kojoj su se, među ostalim, prezentirali i specijalni pripadnici policije s opremom. Na prvi pogled, činilo se to kao bezazlen događaj sa ciljem približavanja rada policije građanima, međutim, jedna fotografija, koja je ubrzo postala viralna, otvorila je vrata ozbiljnih pitanja.
Na fotografiji koju je objavila službena stranica Vlade USK, vidi se kako policijski službenik pokazuje vatreno oružje grupi maloljetnika. Djeca, između kojih su i oni školskog uzrasta, naizgled bez straha, gledaju, a neki od njih čak i dodiruju opasnu vojnu opremu, uključujući automatske puške. Fotografija, koja je prvobitno trebala ojačati povjerenje građana u institucije sigurnosti, brzo je izazvala niz kritika i zabrinutosti.
U augustu 2024. godine, građani Sanskog Mosta svjedočili su jednoj od najpotresnijih tragedija u novijoj historiji ovog grada — trostrukom ubistvu u prostorijama Gimnazije Sanski Most, u kojem su život izgubili direktor škole, profesorica i sekretarica. Počinitelj, radnik škole, koristio je automatsku pušku i izvršio stravičan zločin na radnom mjestu, nakon čega je pokušao i samoubistvo. Cijeli kanton bio je obavijen tugom, a grad je ušao u trodnevnu žalost. Iako je prošla godina dana, rane ove tragedije nisu zacijelile. Nedavno, u istom gradu, dogodio se novi incident — pokušaj ubistva lokalnog privrednika Alena Šabanovića. Napadač mu je na glavnoj gradskoj ulici, pred očima brojnih prolaznika, ispalio četiri metka iz vatrenog oružja s prigušivačem, od kojih su tri pogodila metu. Pucnjava je izazvala paniku i dodatno narušila osjećaj sigurnosti građana.
S obzirom na nasilje koje je sveprisutno u Unsko-sanskom kantonu, od ratnih trauma do porasta oružanog nasilja među mladima, postavlja se pitanje: kako je moguće da se djeci uopće daje prilika da budu u blizini s vatrenim oružjem? Ministarstvo unutrašnjih poslova USK i Direkcija policije duguju javnosti hitno i konkretno pojašnjenje. Jesu li roditelji dali pismenu saglasnost? Da li su ovi učenici bili u organizovanoj posjeti kao dio školskog izleta ili su izloženi bez prethodne pripreme? Je li postojala bilo kakva pedagoška i sigurnosna procjena? U trenutnoj globalnoj klimi, gdje čak i odrasli imaju problema u pravilnom razumijevanju odgovornosti koju oružje nosi, omogućiti djeci da se ne samo upoznaju, nego i (ne)poigravaju oružjem, izuzetno je neodgovorno. Političke i društvene posljedice takvih događaja mogu biti dugoročne, pogotovo kad se razmatra kako se nasilje normalizuje u mladim umovima.
Fotografija jasno prikazuje mališane kako se postavljaju uz oružje, bez ikakvog vidljivog objašnjenja o njegovoj opasnosti. Takođe, sam čin rukovanja oružjem, koji podrazumijeva specifičnu obuku i psihološku pripremu, nikako ne bi trebao biti predstavljen kao nešto što se može lako učiti u kontekstu zabave ili atrakcije. Da li to znači da ćemo uskoro, u ime edukacije, djecu dovoditi u vojne baze i pokazivati im kako da rukuju sa svim vrstama najopasnijih vojnih naprava?
Upravo ovo dovodi do sljedeće ključne tačke – militarizacija mladih. Niko ne može poreći da na ovim prostorima, iako nas godinama dijeli od ratnih sukoba, i dalje postoji visok nivo militariziranosti u društvu. Takvi događaji mogu djelovati kao perpetuiranje kulture nasilja, gdje se djeca od malih nogu uče da je oružje nešto što je normalno, čak i poželjno. Umjesto da ih se poučava vrijednostima mira, nenasilja i poštovanja ljudskih prava, djeca su, kroz ovakve manifestacije, izložena subliminalnom utjecaju u kojem oružje postaje simbol moći, a ne opasnosti.
Nadalje, važno je istaknuti kako ovakvi događaji ne pružaju prostor za istinsku edukaciju o odgovornom ponašanju prema oružju, sigurnosti i zakonima. Umjesto toga, oni propagiraju sliku oružja kao nečega što je u svakodnevnoj upotrebi, pa makar i u kontekstu demonstracija. Djeca bi trebala biti podučavana o opasnostima, pravima i odgovornostima koje oružje nosi, kroz odgovarajuće programe, a ne kroz zabavu koja s njim dolazi.
U svjetlu ovih ozbiljnih zabrinutosti, pozivamo međunarodne institucije, poput OSCE-a BiH i EUFOR-a, da preispitaju ovu manifestaciju i pozovu nadležne vlasti Unsko-sanskog kantona, uključujući direktora policije i ministra unutarnjih poslova USK, da pruže zvanično pojašnjenje u vezi s ovom situacijom.
OSCE BiH, kao organizacija koja se bavi ljudskim pravima i demokratijom, kao i EUFOR, čiji mandat uključuje održavanje sigurnosti i stabilnosti na teritoriji BiH, moraju pružiti jasnu reakciju na događaje koji imaju potencijal za stvaranje negativnih efekata na mlade generacije. Ako su institucije sigurnosti odgovorne za obrazovanje i zaštitu građana, onda im je također dužnost da pokažu odgovornost u načinu na koji pristupaju obrazovanju mladih u vezi s oružjem i sigurnosnim pitanjima.
Takođe, pozivamo sve relevantne institucije u BiH, uključujući Ministarstvo sigurnosti BiH i Agenciju za sigurnost BiH, da se očituju o zakonitosti i etičnosti ovakvih javnih manifestacija i da predlože smjernice za pravilnu edukaciju djece i omladine u ovoj oblasti. Ne smije se dozvoliti da obrazovni i sigurnosni aspekti života mladih budu predmet politizacije i spektakla.
Manifestacije poput ove mogu imati ozbiljan dugoročni utjecaj na formiranje stavova i ponašanja budućih generacija. Umjesto da se djeca poučavaju kako da upravljaju oružjem, trebali bismo ih podučavati o vrijednostima mira, odgovornosti i nenasilja, temeljeći obrazovni sistem na sigurnosti, a ne na glorifikaciji oružja. U suprotnom, ovakvi događaji postaju korak unazad, ne samo u obrazovanju, već i u opasnom normaliziranju nasilja u društvu.
Lokalna zajednica u Sanskom Mostu — preživjela tragedije, nesigurnost, institucionalni nemar — zaslužuje iskreno izvinjenje, odgovornost i promjenu prakse. Ne treba nam parada moći, već pokazna vježba odgovornosti. Umjesto što djeci u ruke pružamo automatsko oružje, moramo im pružiti obrazovanje o nenasilju, mentalno zdravlje, kulturu dijaloga i povjerenje u institucije.
Sanski Most je mjesto boli i traume, ne pozornica za pokazivanje snage.
Ako domaće institucije to ne vide — vrijeme je da međunarodne reagiraju.
