U politički uzdrmanom Unsko-sanskom kantonu (USK), gdje je Skupština već mjesecima poprište intenzivnih unutarstranačkih i međustranačkih sukoba, u javnost su isplivale nove, ozbiljne optužbe. Hamdija Abdić Tigar, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH i član Stranke demokratske akcije (SDA BiH), optužio je federalnog ministra Vojina Mijatovića (SDP BiH) za navodno zastrašivanje s ciljem mijenjanja skupštinske većine u USK.
U izjavi za 6yka Magazin, na optužbe je reagovao Razim Halkić, zastupnik SDP-a BiH u Parlamentu Federacije BiH i predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a u USK, ističući da su navodi neutemeljeni i da predstavljaju pokušaj skretanja pažnje sa stvarnih političkih problema.
“Ne stoji to uopšte. Nema zastrašivanja, nema ničeg sličnog,” rekao je Halkić, odlučno odbacujući tvrdnje Abdića. Prema njegovim riječima, SDP se vodi isključivo principima demokratskog odlučivanja i unutarstranačkih procedura.
U nastavku svog izlaganja, Halkić se osvrnuo na ponašanje pojedinih zastupnika iz SDA, navodeći da nisu pokazali dovoljno političke zrelosti i odgovornosti prema višem nivou vlasti – federalnoj vladi, čiji su integritet i stabilnost ključni za funkcionisanje cijelog sistema vlasti u Federaciji BiH.
“Zastupnici SDA iz Krajine su trebali više poštovati federalnu vlast, federalnu vladu i držati se te priče. Ovdje u USK imaju svog premijera, i trebali su biti hrabri kao on i reći centrali ‘ne’. Tada bi stvari išle drugačije, sačuvala bi se vlada i imali bismo bolju podršku,” naglasio je Halkić.
Ono što ovaj komentar stavlja u prvi plan jeste pitanje političke odgovornosti – ne samo prema partijskim centralama, nego i prema građanima koji su dali povjerenje izabranim predstavnicima. Halkić, indirektno, ukazuje na ključni problem bosanskohercegovačke politike – podređenost lokalnih interesa partijskim centrima moći, što nerijetko dovodi do političke nestabilnosti i institucionalne blokade.
Na direktno pitanje da li je bilo pokušaja zastrašivanja, Halkić je nedvosmislen:
“Nema ništa od zastrašivanja. SDP ima svoje organe, donosi svoje odluke. Sve što se radi, radi se transparentno i institucionalno.”
Dodaje i da je posjeta potpredsjednika SDP-a BiH Vojina Mijatovića Bihaću bila konstruktivna i da je donijela jasnoću u pogledu odnosa i daljnjih koraka u Kantonu:
“Drago mi je da je Mijatović bio na sastanku. On je stvorio jasnu, da ne kažem komplikovanu sliku situacije na USK. Krajina je uvijek specifična – nije ni Tuzla, ni Sarajevo, ni Hercegovina. Krajišnici su Krajišnici.”
Ovim rečenicama Halkić podsjeća i na jednu dublju istinu političkog identiteta Unsko-sanskog kantona – Krajina je kroz historiju bila prostor otpora, političkog pluralizma i izražene autonomije, a pokušaji političkog centralizma i pritisaka često nailaze na otpor. Retoričko miješanje ratne retorike i savremenih političkih procesa, kao što je Abdićeva aluzija na 1992. godinu, otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti javnih funkcionera da poštuju demokratske norme. Demokratija podrazumijeva otvorenost za promjene vlasti, transparentan dijalog i uvažavanje političkih različitosti – ne glorifikaciju lične ratne prošlosti u svrhu očuvanja Vlade USK na čelu s premijerom Nijazom Hušićem.
S obzirom na to da se i Abdić i Halkić pozivaju na interes Krajine, valja podsjetiti: interes građana Unsko-sanskog kantona nije u vječnoj vladavini bilo koje vlade, nego u stabilnoj, funkcionalnoj i odgovornoj vlasti. Vlada USK, ma koliko bila “časna i poštena”, nije iznad skupštinske većine. Njena legitimnost traje onoliko koliko traje politička podrška u Skupštini – i to nije nikakav napad na Krajinu, već suština parlamentarne demokratije.
Podsjećamo javnost na Abdićevu primjedba na “ekavicu” Vojina Mijatovića. Neki su to doživjeli kao prikrivenu nacionalnu aluziju i nepotrebno etniziranje političkog sukoba. Ako je centralna zamjerka to što neko govori drugačijim dijalektom unutar iste države, onda problem nije u tom pojedincu, već u duboko ukorijenjenom strahu od političkog pluralizma i otpora svemu što dolazi “izvana”.
U izjavi za javnost, Abdić je rekao:
“Moji Krajišnici, zastupnici, bez obzira kojoj partiji pripadate – ako izaslanik ove dvojice navedenih šefova Nikšića i Konakovića, Vojin Mijatović, sa svojom ekavicom vas uspije prisiliti da poleknete i podijeli vaša mišljenja, onda je najbolje da dignemo ruke u zrak i da se svi predamo. Nadam se da se to neće desiti kao što se nije desilo 1992. godine kada smo našom hrabrošću odlučili da sami budemo krojači naše sudbine te se borili i izborili za opstanak na ovim prostorima. Podrška časnoj i poštenoj Vladi na čelu s premijerom Nijazom Hušićem!”
Ova izjava, koja evocira ratna sjećanja iz 1992. godine, unosi snažnu emocionalnu notu u politički diskurs, što je izazvalo reakcije unutar i van USK. Abdićeva poruka podrazumijeva da svaki pokušaj federalne ili centralne intervencije u političke procese Krajine predstavlja oblik izdaje, pokoravanja i odricanja od autonomije u donošenju političkih odluka – pozivajući se na historijski otpor i identitet Krajišnika.
Iako su ove izjave naizgled fokusirane na jedan incident, u pozadini se zapravo nalazi sukob političkih filozofija. Hamdija Abdić, čija politička retorika često poziva na zaštitu lokalnog suvereniteta i integriteta Krajine, sada upozorava na vanjske pritiske – sugerirajući da Sarajevo, odnosno federalna razina vlasti pod utjecajem SDP-a, pokušava prekomjerno uticati na lokalnu volju. S druge strane, Halkićev komentar otkriva zamjensku naraciju – prema kojoj upravo lokalni SDA kadrovi snose odgovornost za političke neuspjehe jer se nisu dovoljno suprotstavili svojim nadređenima u Sarajevu. Time Halkić ne samo da negira optužbe o zastrašivanju, već ih preusmjerava kao optužbu za nedostatak političke hrabrosti u SDA.
No, važno je istaći i širi demokratski kontekst. U demokratskom društvu, smjena izvršne vlasti – uključujući i kantonalne vlade – ne smije se percipirati kao „državni udar“ ili destabilizaciju, već kao legitimno pravo parlamentarnih većina. Izvršna vlast nije vječna; ona postoji dok ima podršku većine u zakonodavnom tijelu, a kada tu podršku izgubi, politički korektno i odgovorno je prepustiti mjesto novoj većini. To je osnova demokratske smjenjivosti i vladavine prava. U tom smislu, Halkićeve riječi mogu se tumačiti i kao poziv trenutnim političkim partnerima iz SDA USK da se vrate osnovama demokratske kulture i prihvate činjenicu da političke većine nisu zacementirane, nego da ih određuje konkretan rad, povjerenje i rezultati.
Ukoliko se optužbe Hamdije Abdića ne budu ispitale kroz formalne pravne mehanizme, one će ostati u sferi političkog obračuna i medijskog nadmudrivanja. S druge strane, ako SDP BiH ne pruži dodatna pojašnjenja u vezi uloge Vojina Mijatovića u USK, prostor za spekulacije će se dodatno proširiti.
No, bez obzira na to ko je u pravu, jasno je da se Unsko-sanski kanton suočava s ozbiljnom političkom krizom povjerenja – unutar stranaka, ali i među građanima. Ulog je ogroman: kontrola nad budžetom, institucijama, javnim resursima i – možda najvažnije – narativom ko zaista štiti interese Krajine.
