Demokratski procesi u Bosni i Hercegovini već decenijama teško puzaju prema normalnosti, ali ono što se događa u Unsko-sanskom kantonu posljednjih dana predstavlja otvorenu pobunu protiv osnovnih demokratskih načela. Javne “prijetnje” upućene premijeru Vlade Federacije BiH i predsjedniku SDP BiH Nerminu Nikšiću i ministru vanjskih poslova BiH i predsjedniku Narod i pravda BiH Elmedinu Konakoviću od strane pojedinih članova SDA USK, POMAK-a i bivšeg kandidata za gradonačelnika Cazina Ramiza Huremagića nisu samo ružan politički ispad – one su opasna eskalacija mogućeg nasilnog diskursa koji ugrožava same temelje države.
Politika, kao umjetnost dijaloga i kompromisa, podrazumijeva borbu ideja, a ne oružja ili zastrašivanja. Oni koji prijete nasiljem, pozivaju na sukobe ili implicitno sugeriraju mogućnost eskalacije nisu političari – oni su manipulatori koji koriste strah kao sredstvo za održanje vlasti. Takvo ponašanje nije legitimna politička borba, već kriminalni čin koji bi trebao biti sankcioniran. Ako država tolerira ovakve prijetnje, onda implicitno prihvaća da se vlast ne mijenja demokratskim putem, već putem prisile.
Wikipedia
Činjenica da je u USK u posljednje tri godine došlo do višestrukih smjena izvršne vlasti ne bi trebala biti problem – naprotiv, to je znak živahne demokratske dinamike. Problem je što pojedinci koji gube vlast odbijaju prihvatiti pravila igre i umjesto političke borbe, posežu za “zastrašivanjem“. Ako se takvo ponašanje normalizuje, USK će postati primjer kako se demokratski procesi ruše “buntom”, a ne poštovanjem volje većine u Skupštini USK.
Najtužnije u cijeloj priči je to što se životi i sigurnost građana USK pretvaraju u pijun u političkim igrama. Umjesto da se političari bore za boljitak svojih birača, oni ih pretvaraju u potencijalne žrtve vlastitih ambicija. Ako je ikada postojao jasan dokaz da određene političke snage ne mare za narod, već isključivo za vlast, onda su to upravo ove nebuloze. Kada političar kaže “ako nam oduzmete vlast, neće biti mira”, on time otvoreno priznaje da vlast drži “nasiljem”, a ne mandatom većine u Skupštini.
Pojedinci iz SDA USK, POMAK-a, Narod i pravda USK i bivši kandidat za gradonačelnika Cazina Ramiz Huremagić, koji su uputili “prijetnje” državnim liderima, ne zaslužuju naziv političara. Pravi političari grade, pregovaraju, nude rješenja – ne potiču destabilizaciju. Ovi akteri su, naprotiv, pobornici “nasilja” i svojim djelovanjem implicitno potkopavaju sigurnost građana i ustavni poredak BiH. Njihove riječi i postupci nisu politička kritika, već pokušaj da se kroz strah i eskalaciju napetosti održi uticaj na vlast. Time oni ne napadaju samo pojedince, već i same principe državnosti BiH. Ako institucije ne reaguju odlučno, takvo ponašanje postaje precedent – šalje se poruka da je prihvatljivo koristiti destruktivne metode u političkoj borbi.
Nermin Nikšić i Vojin Mijatovic, dobro razmislite šta činite. Na vama je potpuna odgovornost za budućnost Cazinske Krajine. Ovo što namjeravate sutra učiniti lako može biti potez koji ćete zapamtiti za cijeli život. Volio bih da bude po dobrom, ali unaprijed i zasigurno znam da to neće biti tako. Ovi s kojima se sutra idete grlili, u septembru su se grlili sa presuđenim ratnim zločincem Fikreta Abdića . I da, znate li da nas je najmanje triput više poginulo u 5. Korpusu u samo jednoj godini našeg bratoubilačkog rata nego za cijeli rat sa svima ostalima. Plus svi oni koji su poginuli protiv nas. A isti narod bili. Mi ne mrzimo ali pamtimo. Posebno ovakve stvari.
Ovo važi i za vas Elmedin Dino Konakovic.Krajina je uvijek bila “mimo svit”. Bilo bi dobro da upravo odavde krenu promjene kakve ova zemlja nije vidjela. A koje bi mogle značiti i kraj dosadašnjeg bh. političkog krajolika i kraj kriminalno-oligarhističkih politika.
Ramiz Huremagić, izvor: Facebook profil: Šuhret Fazlić, zastupnik u Skupštini USK
Nemojte zbog par debelo “ukaljanih” ruku koje sad vam trebaju da čuvaju vaše “dupe”, žrtvujete cijeli jedan kraj.
I što je još i važneije – nemojte nam vrijeđati dostojanstvo, čast i ponos. Ovo je prst u oko Krajini.
Ako Bosna i Hercegovina želi biti pravna država, onda ovakve insinuacije moraju biti tretirane sa najvećom ozbiljnošću. Tužilaštvo i policija Unsko-sanskog kantona moraju istražiti svaki mogući slučaj prijetnji, a političke stranke koje tolerišu takvo ponašanje svojih članova moraju biti izložene javnom osudu. Država koja dopušta da se njeni najviši dužnosnici zastrašuju zastrašivanjem nije demokratska država – ona je zemlja u kojoj vladaju kriminalni obrasci.
Pravi političari ne plaše, nego uvjeravaju argumentima. Oni koji ne mogu osigurati podršku u Supštini USK, a umjesto toga koriste bijes, trebaju biti marginalizirani. USK ne smije postati primjer kako se vlast održava ekstremizmom, jer to nije put ka stabilnosti, već ka daljoj destabilizaciji BiH. Građani zaslužuju političare koji će se boriti za njihove interese, a ne za sopstvene pozicije – i koji će prihvatiti politički poraz, umjesto da prijete represijom. Promjena izvršne vlasti je normalna pojava, ali način na koji se ona odvija mora poštivati ustav i zakone. Oni koji su pobornici agresivnog ponašanja nisu političari – oni su destruktivni akteri koji ugrožavaju temelje BiH. Država mora jasno pokazati da takvo ponašanje neće prolaziti nekažnjeno, jer u suprotnom, svi građani USK – bez obzira na nacionalnu ili političku pripadnost – postaju žrtve nasilja koje više nema granica.
Nijedna vlast nije vječna, ali država i njeni građani jesu. Oni koji vjeruju da mogu vječno vladati kroz zastrašivanje varaju se – povijest je puna primjera gdje su slični pokušaji završili porazom. Unsko-sanski kanton i cijela BiH moraju odlučno odbaciti političko nasilje i zaštititi demokratske procese. Jer ako se danas prihvate prijeteće poruke kao sredstvo politike, sutra će se možda proliti krv – a to je cijena koju nijedno društvo ne smije platiti.
