U Unsko-sanskom kantonu (USK) 21. maja 2025. godine izvršena su hapšenja koja su potresla lokalnu političku i pravosudnu scenu. Privedeno je 17 policijskih službenika Policijske stanice Sanski Most i više odgovornih osoba iz nekoliko firmi, uključujući i posušku firmu „Lager“ d.o.o., koja na području Sanskog Mosta eksploatiše ugalj u rudniku Kamengrad. Javnost s pravom postavlja pitanje: da li su ova hapšenja bila politički motivirana? Da li su predistražne radnje Uprave policije Bihać bile selektivne i površne? I što je s odgovornošću političkih zvaničnika koji su nadzirali i dozvoljavali rad ovih firmi na iskopu i transportu uglja?
Selektivna pravda i izostanak ključnih imena
Prema informacijama Federalne uprave policije, osumnjičeni policajci terete se za primanje mita od zaposlenika „Lagera“ tokom ilegalnog transporta uglja iz rudnika Kamengrad, a sve u svrhu isporuke ovog energenta Elektroprivredi BiH i Elektroprivredi Srbije.
Međutim, ono što izaziva dodatnu zabrinutost jeste izostanak bilo kakve odgovornosti ministra privrede USK Armina Kardaševića (Narod i pravda), koji je javno tvrdio da se “sve u Sanskom Mostu radi po zakonu i dozvolama”, uprkos tome što je Općinsko vijeće Sanskog Mosta već u januaru 2024. jednoglasno ukinulo odluku o dodjeli koncesije firmi „Lager“ iz 2015. godine. Ministar Kardašević je dakle, unatoč protivljenju lokalne zajednice, stao u zaštitu firme „Lager“, pozivajući se na zakonitost njenog djelovanja, i to svega nekoliko mjeseci prije nego što će se ista firma naći u središtu korupcijskog skandala.
Još veće iznenađenje jeste što niko iz Komisije za dodjelu koncesija USK nije procesuiran ili barem saslušan, iako su upravo ti ljudi bili zaduženi za kontrolu i nadzor zakonitosti koncesionih ugovora. Još jedan podatak – firma “Lager d.o.o Posušje” je prošle godine, 2024., bila na drugom mjestu uspješnih firmi u Bosni i Hercegovini, sa prijavljenih 83 miliona maraka dobiti.
Neujednačen pristup pravdi
Postavlja se ozbiljno pitanje da li je Uprava policije selektivno postupala, procesuirajući isključivo službenike nižeg ranga i izostavljajući ključne donosioce političkih i privrednih odluka. Ako su policajci primali mito od radnika firme „Lager“, logično je zapitati se – ko je omogućio takvo ponašanje sistemskom nebrigom, ili čak aktivnim prikrivanjem nezakonitosti?
Ministar privrede je direktno prisustvovao sastancima s predstavnicima firme „Lager“, predstavnicima Federalne uprave za inspekcijske poslove i Kantonalne komisije za koncesije i tvrdio da se sve odvija po zakonu – Radio Slobodna Evropa 21.02.2024.godine link: https://www.slobodnaevropa.org/a/lager–ugalj-sanskimost/32832072.html. Tužilaštvo nije ponudilo nikakvo obrazloženje zašto ovaj segment odgovornosti nije istražen, čime se stvara prostor za sumnju u političke pritiske i pokušaj zaštite određenih aktera.
Sud odbio pritvor, mjere zabrane još uvijek nepostojeće
Situaciju dodatno komplicira odluka Općinskog suda u Sanskom Mostu kojom je odbijen prijedlog Tužilaštva USK za određivanje pritvora za četiri uhapšena policijska službenika. Sud je procijenio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za određivanje mjere pritvora, što predstavlja ozbiljan udarac kredibilitetu i kvaliteti predistražnih radnji koje je vodila Uprava policije Bihać.
“Općinski sud u Sanskom Mostu je utvrdio da postoji osnovanost sumnje da su osumnjičeni počinili krivična djela koja im se u sadašnjoj fazi istrage stavljaju na teret te zabranio obavljanje policijske dužnosti za osam policajaca dok je u odnosu na osumnjičena lica iz privrednih društava ili firmi zabranio obavljanje poslovnih aktivnosti sa privrednim društvom Lager d.o.o. iz Posušja, a čija svrha i jeste neometano daljnje vođenje istrage. Dakle, zabranjene su im sve poslovne aktivnosti do okončanja istrage”
Estradni pristup ministra Habibije kao faktor destabilizacije
Ova rečenica nosi snažnu političko-bezbednosnu poruku. U njoj se ističe kontrast između percepcije ličnog ili političkog uspjeha ministra unutrašnjih poslova USK – gospodina Adnana Habibije – i realnog efekta njegovog djelovanja po institucije sistema.
Uzimajući sve navedeno u obzir, ministar Habibija ima vrlo malo razloga za trijumfalizam pri čemu njegov estradni pristup policijskom aparatu postaje sigurnosni izazov za sebe.
Klix.ba, 23.05.2025.godine, LINK: https://www.klix.ba/vijesti/bih/kriminal-i-korupcija-u-punom-jeku-a-zvanicnici-u-usk-vode-besmilene-javne-rasprave-ko-je-kriv/250523055
1. “Vrlo malo razloga za trijumfalizam” – slom spektakla
Nakon hapšenja 21. maja 2025. godine, koje su vlasti prikazale kao snažan udar na korupciju i kriminal u privredno-bezbednosnoj sferi, očekivala se jasna procesna i pravna potvrda tih optužbi. Međutim, odbijanje prijedloga za pritvor uhapšenima od strane Općinskog suda u Sanskom Mostu faktički poništava taj “trijumf”. Pokazuje se da su predistražne radnje bile nedovoljno kvalitetne i površno izvedene, što baca sjenu na cijelu akciju i ostavlja utisak političke improvizacije, a ne ozbiljne borbe protiv kriminala. U tom kontekstu, trijumfalizam ministra Habibije – ma koliko bio iskreno motiviran željom za profesionalnim učinkom – pokazuje se kao neosnovan. On postaje politička poza bez supstance, s obzirom na pravosudni epilog same akcije.
2. “Estradni pristup policijskom aparatu” – politizacija bezbjednosti
Ovaj izraz se odnosi na način na koji ministar Habibija komunicira s javnošću i vodi svoj resor – kroz medijsku eksponiranost, dramatizaciju akcija i potrebu da se što prije politički kapitaliziraju policijske aktivnosti. Takav pristup, iako možda efikasan u političkom marketingu, može imati ozbiljne kontraproduktivne posljedice u radu organa sigurnosti. Umjesto da ostane profesionalan i institucionalno suzdržan, ministar svojom retorikom i ponašanjem šalje poruku da su akcije policije usmjerene više ka političkoj javnosti nego prema stabilnom i nepristrasnom provođenju zakona. Time se sigurnosni aparat pretvara u alat političke promocije, što ugrožava njegovu objektivnost i povjerenje građana.
3. “Sigurnosni izazov za sebe” – kada ministar postane problem
Najopasniji segment ove rečenice jeste zaključak da sam ministar Habibija, svojim nastupima i metodama, postaje “sigurnosni izazov za sebe”. Time se jasno ukazuje da estradni, populistički i nestručni pristupi mogu proizvesti nesagledive posljedice: od urušavanja unutrašnje kohezije unutar policijskih struktura, preko kompromitacije istraga, pa do gubitka kontrole nad procesima koje je sam inicirao. Ministar koji djeluje van okvira profesionalnih procedura i koji putem medijskog spektakla vodi instituciju može destabilizirati ne samo sektor sigurnosti, već i širi političko-pravni poredak kantona. U tom kontekstu, njegova “pojava” više nije lični imidž – ona postaje institucionalni rizik.
Bez osnova za trijumf: Činjenice demantuju ministra Habibiju
U vezi s hapšenjima 21. maja 2025. godine, javnost je imala priliku svjedočiti medijski orkestriranoj demonstraciji sile, iza koje je stajao ministar unutrašnjih poslova USK Adnan Habibija. Međutim, konkretni ishodi te akcije vrlo brzo su ogolili razliku između političkog spektakla i pravno održivih činjenica. Ukupno je uhapšeno 17 policijskih službenika. Od tog broja, samo osam je privremeno suspendirano – protiv njih su izrečene mjere zabrane obavljanja policijske dužnosti. Međutim, čak devet policajaca će biti vraćeno na svoja radna mjesta, jer protiv njih nisu utvrđeni ni osnovni uslovi za preventivne mjere. Ova podjela ne samo da ukazuje na pravnu slabost istrage, već direktno kompromituje narativ ministra Habibije o “uspješnoj borbi protiv korupcije u vlastitim redovima”.
Ovo su rezultati koji demantuju osnov za bilo kakav trijumfalizam ministra Adnana Habibije. Naprotiv – pokazuju da je MUP USK pokrenuo ozbiljnu operaciju bez dovoljno pravno valjanih osnova. Da stvar bude gora, politička euforija i javno samohvalisanje ministra Habibije samo su dodatno urušili institucionalni kredibilitet policijskih struktura, koje sada djeluju kao instrument ad hoc političkih ambicija.
Ako se uzme u obzir i činjenica da su sudske odluke u više navrata išle protiv prijedloga Tužilaštva, te da se protiv pojedinih osumnjičenih ne provode ni osnovne mjere zabrane, sve postaje jasnije: ova akcija je bila više politički performans nego pravno utemeljena borba protiv kriminala. Ministar koji trijumfuje nad djelimično suspendovanim i povratno vraćenim službenicima ne trijumfuje nad korupcijom – on trijumfuje nad povjerenjem građana i institucionalnim integritetom.
Mogu li uhapšeni dobiti oslobađajuće presude?
Na osnovu dostupnih informacija i prirode dokaza, teško je sa sigurnošću predvidjeti ishod sudskog procesa. Međutim, ako Tužilaštvo USK nastavi s ovako selektivnim pristupom, odbrana će imati čvrst argument da je riječ o “politički ciljanom” procesu u kojem se kažnjavaju isključivo operativci, dok su politički i institucionalni pokrovitelji ostali nedodirljivi. Sud će morati uzeti u obzir širi kontekst i eventualno zatražiti proširenje istrage, kako bi se proces učinio pravednim i sveobuhvatnim. U suprotnom, prijeti opasnost da mnogi optuženi budu oslobođeni zbog procesnih grešaka i nepotpunog činjeničnog stanja.
Može li Lager d.o.o. tražiti odštetu?
Zanimljivo je i pitanje može li firma „Lager“ d.o.o. na kraju, paradoksalno, podnijeti tužbu protiv države i tražiti odštetu zbog narušenog poslovnog ugleda i eventualne obustave eksploatacije. Ako se dokaže da firma nije imala aktivnu ulogu u podmićivanju policije, te da su njeni uposlenici postupali samoinicijativno ili mimo znanja uprave – Lager bi mogao igrati na kartu “oštećene strane”. Međutim, ključna slabost te strategije jeste javno raspoloženje, politički kontekst, te činjenica da je firma već godinama predmet ozbiljnih sumnji u pogledu legalnosti svog poslovanja i odnosa s lokalnim vlastima.
Pravda kao alat političke selekcije?
Odluka Općinskog suda u Sanskom Mostu da odbije prijedloge za pritvor ključnih osumnjičenih i određivanje osnovnih mjera zabrane za ostale uhapšene nedvosmisleno pokazuje da Uprava policije nije kvalitetno provelo predistražne radnje. Riječ je o loše pripremljenom i slabom slučaju, što otvara ozbiljne dileme o profesionalnosti i kompetentnosti istražnih organa.
Dodatno zabrinjava činjenica da politički akteri, uključujući ministra privrede i članove Komisije za koncesije, nisu ni pozvani na saslušanje. Ovakva selektivnost i izostanak jednakog tretmana pred zakonom bude sumnju da se radi o politički konstruisanom slučaju – u kojem su određene mete unaprijed odabrane, dok su drugi ostali zaštićeni političkim kišobranom.
Tužilaštvo je time ne samo dovelo u pitanje uspjeh sopstvenog predmeta, već i povjerenje javnosti u pravičnost i nezavisnost pravosuđa. Ako se želi spasiti bar djelić institucionalnog integriteta, nužno je hitno preispitati sve aspekte ovog slučaja i proširiti istragu na one koji su do sada ostali nedodirljivi.
Upravljački stil ministra Adnana Habibije – označen kao “estradni pristup” – možda daje kratkoročne političke poene, ali dugoročno razara kredibilitet sigurnosnog sistema. Neuspješno pravno utemeljenje policijskih akcija, političko ignorisanje ključnih odgovornosti i samopromotivni nastupi u ozbiljnim situacijama ostavljaju utisak improvizacije i manipulacije sistemom. Umjesto trijumfa, ministar je suočen s vlastitom odgovornošću za institucionalni haos i potencijalnu pravosudnu blamažu.
Odraz.info će nastaviti pratiti ovaj slučaj i poziva nadležne institucije na transparentnost i odgovornost prema javnosti.
