Kao da prethodni pokušaj nije bio dovoljan da se grad politički postidi i građani ekonomski prepadnu. Na dnevnom redu 12. sjednice Gradskog vijeća Grada Bihaća, zakazane za 15. juli 2025., ponovo će se naći prijedlog Odluke o novim cijenama administrativnih taksi – potpuno neizmijenjen, identičan onom koji je već odbijen na 11. sjednici, kada je samo 13 od 30 vijećnika imalo političku hrabrost (ili interes?) da ga podrži.
Umjesto da se prijedlog revidira, prilagodi realnosti građana, da se otvori makar minimalna javna rasprava – gradske strukture hladno vraćaju isti dokument na glasanje. Da li je Bihać poligon za testiranje demokratske izdržljivosti, ili nova laboratorija za pranje savjesti vijećnika?
Ovo nije puko usklađivanje cijena s inflacijom, niti administrativno „dotjerivanje“. Riječ je o drastičnom, ponekad četverostrukom do šestostrukom poskupljenju usluga koje pogađaju sve: od penzionera koji traže potvrde, do preduzetnika koji pokušavaju legalizirati poslovanje.
Šta znači “nepromijenjen prijedlog”?
Znači da:
- Taksa za molbu, zahtjev, izjavu – raste sa 5 KM na 20 KM (+300%).
- Ovjera potpisa – s 3 KM na 5 KM, a izvan prostorija s 10 KM na 20 KM.
- Ovjera ugovora do 1000 KM – ostaje 20 KM, ali se dodatne vrijednosti enormno penju.
- Rješenje za privrednu djelatnost – kladionice – s 50 KM na čak 300 KM (+500%).
- Urbani objekti i građevinske dozvole – od 200 do 800 KM, uz dodatke po metru i objektu.
To nije reforma. To je ekonomsko nasilje. Nad onima koji nemaju izbora. Nema ublažavajućih mehanizama. Nema ni jedne nove vrijednosti koju bi građanin dobio za plaćeni novac – osim skuplje takse.
U demokratski uređenim sredinama, odbijeni prijedlog se vraća s izmjenama, sa jasnijim obrazloženjem, nakon razgovora s javnošću. Ne u Bihaću. Ovdje se odbijeni prijedlog vraća u istoj formi – kao da je riječ o testu izdržljivosti, a ne o pravnoj normi koja direktno zadire u budžet svake porodice i svakog privrednika.
Zašto? Zato što se, očigledno, u pozadini vrši pritisak da se dođe do 16 ruku potrebnih za usvajanje odluke. Pitamo otvoreno: ko kupuje te ruke? I čime?
U političkoj kuhinji Bihaća sve miriše na dogovore iza zatvorenih vrata, trgovinu uticajem i prećutna obećanja. Ako prijedlog nije izmijenjen, a rezultat glasanja bude drugačiji – postavlja se jednostavno pitanje: šta se promijenilo, osim broja “nagrađenih” ruku?
Dok građani i privrednici u Bihaću dobijaju pozivnicu za fiskalni masakr, ništa se ne čini da se paralelno s tim racionalizira vlastita potrošnja. Umjesto da se režu nepotrebni troškovi, da se racionalizira budžetska potrošnja, smanji broj savjetnika, ukinu izmišljene pozicije i preispitaju subvencije za partijske kadrove, gradske strukture idu linijom manjeg otpora – zavlače ruku u džep građana, onih istih koji već godinama sami krpe budžet svoje svakodnevice.
Ako se 15. jula iznenada pojavi „spasilačka“ većina od 16 vijećnika, uprkos istom prijedlogu koji je ranije odbačen – javnost ima pravo znati tačno koji vijećnici su okrenuli leđa građanima. Transparentnost počinje ovdje. Ako ti glasovi budu osigurani političkom trgovinom, ustupcima ili potkusurivanjem, onda više ne govorimo o demokratskoj proceduri, nego o padu sistema lokalnog legitimiteta.
Bihać je na raskrsnici – ne između starog i novog sistema naplate, već između poštenog odlučivanja i političkog dila. Ako Odluka o novim taksama prođe bez ijedne izmjene, bez učešća javnosti, bez pravih argumenata, i – što je najgore – pod sumnjom o mogućem kupovanju vijećnika, onda više nije problem samo u taksama. Problem je u svemu.
I zato: ne, nije riječ samo o taksama. Riječ je o odgovornosti. O stidu. O tome da li ćemo dozvoliti da 16 ruku odluči da živimo još skuplje, još siromašnije, još potlačenije. Jer kada se cijena demokratskog glasa mjeri „projektnim benefitom“, a cijena građanske usluge kvadratom betona – onda više ništa nije sveto.
---- odraz.info Hosted in Free Speech Web Hosting in Switzerland - Freedom of Speech Safe Harbor ----
