U Sarajevu je 5. jula 2025. godine održan deveti Kongres Socijaldemokratske partije BiH – manifestacija koja je, umjesto demokratske obnove jedne od najstarijih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, potvrdila potpunu kapitulaciju unutarstranačke demokratije i legalizaciju samovolje jednog čovjeka – Nermina Nikšića.
Delegati su odlučili da će se unutarstranački izbori za novog predsjednika održati tek u martu 2027. godine! Do tada, funkciju predsjednika nastavit će obnašati Nermin Nikšić, iako mu je mandat istekao još 2023. godine. Podsjećamo, odluka 8. Kongresa bila je jasna: Nikšić ostaje na čelu stranke do završetka lokalnih izbora 2024. godine. Ti izbori su okončani prije godinu dana.
Da budemo pošteni – nisu svi delegati glasali za ovakav prijedlog. Ipak, to nije dovoljno. Unutar SDP-a, svi koji se usuđuju misliti svojom glavom već odavno su marginalizirani, ušutkani ili politički neutralizirani. Oni koji su se nadali da bi Kongres mogao biti trenutak za obnovu i samorefleksiju, sada mogu jedino konstatovati da je SDP prešao tačku bez povratka.
Dakle, ono što se trenutno dešava unutar SDP-a BiH jeste brutalna uzurpacija stranačkih procesa i gaženje elementarnih demokratskih principa. Umjesto da SDP bude primjer transparentnog, demokratskog i progresivnog djelovanja, postao je talac jednog čovjeka i njegovog užeg kruga poslušnika.
Nermin Nikšić je odavno prestao biti predsjednik izabran voljom članstva – on je postao vladar po milosti poslušnih delegata, koji za uzvrat očekuju stranačke ili javne funkcije. To više nije političko liderstvo – to je autokratski režim, zasnovan na lojalnosti, ucjenama, podjelama funkcija i eliminaciji svih koji imaju kičmu da kažu: „Dosta je!“
Ovakav model vladanja u potpunosti je razorio duh i osnovne vrijednosti ljevice – solidarnost, pravednost, ravnopravnost. Umjesto toga, SDP BiH funkcioniše kao vertikalno militarizirana mašinerija u kojoj nema mjesta za drugačije mišljenje, kritiku ili opoziciju. Oni koji su pokušali ukazati na devijacije unutar stranke – bivši kadrovi, mladi ljudi, članovi koji vjeruju u principe, a ne u fotelje – sistematski su marginalizirani, isključeni ili ušutkani.
Najporaznije u cijeloj priči jeste činjenica da je ovaj skandalozni manevar produženja mandata bez izbora sada i formalno verifikovan od strane Kongresa. Time je SDP BiH poslao poruku da su unutarstranački izbori tek dekor, a da se lideri ne biraju, nego odobravaju, i to na osnovu prethodnog dogovora između onih koji dijele stranački plijen.
Postavlja se jednostavno pitanje: Ako je mandat predsjednika istekao 2023. godine, a Kongres 2022. odlučio da se produži do kraja lokalnih izbora 2024 – na osnovu čega i s kojim pravom se sada uvodi dodatno produženje do 2027? U kojem statutu? U kojoj odluci? Ili je zakon Nermin, statut Nermin i partija – Nermin?
Kao da sve prethodno nije bilo dovoljno poražavajuće, većina delegata Kongresa SDP-a BiH donijeli su još jednu odluku koja dokida svaki smisao moderne unutarstranačke demokratije – ukinut je princip “jedan član – jedan glas” prilikom izbora predsjednika stranke. Od sada, predsjednika SDP-a neće birati kompletno članstvo, nego samo delegati.
To znači da će o budućem lideru stranke odlučivati uzak krug partijskih funkcionera i lojalista, a ne hiljade članova koji svojim članarinama, radom na terenu i političkom aktivnošću čine srž SDP-a. Time je SDP i formalno napustio demokratski standard koji su dugo promovirali kao jednu od ključnih vrijednosti socijaldemokratskog identiteta.
U praksi, to znači da će se stranačka volja od sada formirati po mjeri vrha, a ne baze. Glasovi običnih članova više ne znače ništa. Oni koji nemaju funkciju ili pristup centrima moći u stranci – sada nemaju ni glas. Sve ono što je razlikovalo SDP od zatvorenih, liderocentričnih i klijentelističkih partija – nestalo je jednim glasanjem.
Od sadašenjeg SDP-a BiH ostaje prazna forma. Ostaje stranka koja je nekada okupljala radnike, slobodoumne intelektualce, mlade idealiste, a danas okuplja karijeriste, preletače i poslušnike. Ostaje sjećanje na ono što je SDP mogao biti – motor progresivnih promjena u BiH – i slika onoga što jeste: interno razorena struktura koja ne vjeruje vlastitom članstvu, već funkcioniše po logici „stabilnosti vlasti“ unutar same stranke.
A narod? Građani BiH koji traže alternativu nacionalističkim strukturama i korumpiranim elitama, ponovo ostaju prevareni. Umjesto moderne, lijevo orijentirane snage, dobijaju stranku u kojoj se lider ne bira – nego se vladavina obnavlja samoproglašenjem.
Kada mandat predsjednika stranke ne znači ništa, kada unutarstranačka pravila ne znače ništa, kada se izbori odgađaju po potrebi lidera, a Kongresi pretvaraju u monologe – tada imamo samo jedno ime za to: autokratija. A autokratija nije lijeva, ni desna – ona je degeneracija demokratije.
Odgoda izbora za predsjednika SDP-a do 2027. godine je sramotan čin političkog kukavičluka i autokratije. To je jasan znak da ova stranka više ne želi biti prostor demokratskog dijaloga, već privatni klub za održavanje stečenih privilegija. Nermin Nikšić nije lider – on je simbol stagnacije i stranačkog dekadentnog statusa quo.
Zato se s pravom postavlja pitanje: da li je SDP BiH još uvijek politička stranka – ili tek blijedi instrument lične moći jednog čovjeka?
Vrijeme je da se to jasno i glasno kaže.
---- odraz.info Hosted in Free Speech Web Hosting in Switzerland - Freedom of Speech Safe Harbor ----
